|
|
| travanj, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
''..no one was born to be a slave,seek the past and
place the blame. Tell me the color of the rain
no one was born to be the master..''
U svojim postovima jednostavno se gubim i ostavljam dio sebe
pretvarajuci osjecaje u rijeci.
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
moj prijasnji blog
lirike za metal pjesme
zelis naucit svirat gitaru?
Dakle ovako..
Ime vam neću odati,ali zato mogu reći da dolazim iz Pule,da imam 17 godina,idem u 3. srednje. Slušam metal,rock,reggae. U životu me privače stvari koje su vezane za muziku i umjetnost. Sviram električnu gitaru već 4 godine i največa mi je želja u životu baviti se muzikom. Imam band koji je na žalost skoro pa i propao zbog kroničnog nedostatka vremena članova u bandu ( a i nismo još imali ni jednu svirku jer,znate i sami kako je teško probiti se negdje tu kod nas pogotovo ako sviraš muziku kakvu i mi sviramo. ) Takodjer imam i decka koji ima band,bubnjar.
Ako vas zanima kako izgledam,to bi otprilike bilo ovako: Plava duga kosa,plavo-zelene oči,probušen nos,pupak,hrskavica (uskoro tattoo),158-50..
Pošto vam ime nisam otkrila,predstavljat ću se kao Beba kako me i frendovi zovu (ne pitajte zašto). ;)
Ako imate bilo kakvih pitanja ili me jednostavno zelite kontaktirati,ovo je moj mail
gitaristica5@net.hr
volim:
metal
ljubicastu i crnu boju
svoje marte
svoju sobu
istrest emocije na papir
svoje frendove
rock caffe
koncerte
metal camp
biker festove
frendove
decka
mrzim:
spletkarenja
dvolicnost
predrasude
narodnjake
ljude bez svog 'JA'
nepravdu
kopanje nosa
Danas se na dobrotu gleda na razlicite nacine. Cim ste prema nekome dobri, imate onaj gadan osjecaj da vas druga osoba iskoristava. I pitate se zasto?!? Jos ste i dobri, i jos vas se iskoristava. Poznato? Je li to vrlina ili mana?
Nekako u svijetu uspijevaju samo oni zlocesti, ali prikriveno zlocesti. Uvijek kad citam u crnoj kronici, kad nastrada neko dijete, uvijek kazu prijatelji i rodbina kako je to bilo dobro dijete, poslusno, svima pomagalo, sve u svemu, bilo je: dobro. Nikad ne pise kako je grozno bilo, zlocesto, itd.... Znaju li se onda dobra djeca cuvati? Jesu li prenaivna ili samo presigurna? Ima i u tome nesto. Sto bi bilo kad bi recimo jedan lav bio jako dobar prema gazelama? Sigurno bi one cijenile to, ali lav nebi prezivio. A najpodmukliji lav opstaje. Dobro, zenke love, ali kuzite sto sam htjela reci. Zakon prirode. Izbori se ili ces biti pregazen. Samo najjaci opstaju. Kod ljudi, nemoras biti jak, vec pametan ili barem spretan i imati donekle cist put kroz zivot. Samo oni sto imaju nesto za ponuditi opstaju. A opet, oni sto i imaju nesto za ponuditi, s njima se zivot opasno igra. Postoji li onda povezanost, slicnost?
Mnogi ljudi ne znaju primjetiti kad im netko ucini nesto dobro, vec to smatraju slaboscu i priliku da dobe jos neke koristi za sebe. Jer ljudi su sebicni u svakom svom postupku. Cak i ako velikodusno dajete nekome nesto, zelite da se on sjeca toga, da vam bude zahvalan, a to je sebicnost.
Treba li uopce biti dobar?
''some people are becoming who they're going to be, others are just trying to be anything but who thwy are..
And others just can't decide.''
Mozemo li reci da su zlocesti ljudi zanimljiviji, privlacniji? Mogli bi to reci, ali nebi bila bas istina. Mogu oni imati ono nesto, ali zar nemamo svi ono nesto? Neki ljudi su izazov, druge lako procitamo. Za neke mislimo da znamo kako ce nam uz njih biti zabavno. Kako se osjecamo kad smo zlocesti? Nije nas puno briga za okolinu, tjeramo samo svoje i guramo se. Ako nekoga i povrijedimo, ili kazemo da je zasluzio ili se kajemo poslije.
Mozemo li reci da su dobri ljudi dosadni, nezanimljivi? Mozda, ali nebi bila istina. No kod njih smo barem u nesto sigurni. Nece nas iznevjeriti i uvijek su tu. Ok, ok, ima izuzetaka, ali mogu nam biti oslanac, nesto za primit se u zivotu.
Kakav onda biti prema drugima? Pustiti da nas se iskoristava ili ih sve odjeba*i po spisku? Ili biti nekome potpora tko to zasluzuje? Premo kome biti dobar? Jesmo li dobri ako cemo birati? Sto uciniti ako nas se povrijedi?
Najcesca stvar je da pruzamo nasu dobrotu ljudima koji ju ne zasluzuju, jer time mislimo da cemo ih prisiliti da malo promisle o svojim postupcima. I kad nas povrijede, i kazemo si da ne zelimo vise biti dobri, onda ne ostanemo neutralni, vec i kazemo da cemo odsad biti zlocesti, jer zasto i sami nebi imali neke koristi od drugih, neka drugi vide. I onda naletimo na nekog dobrog i iskoristimo ga. I prica se ponavalja....
I na kraju, sto zelite biti, dobra ili zlocesta osoba?
"I have this idea about why people do the terrible things they do. Same reason little kids push each other on the schoolyard. If you're the one doing the pushing, then you're not going to be the one who gets pushed. If you're the monster, then nothing will be waiting in the shadows to jump out at you. It's pretty simple, really. People do the terrible things they do because they're scared."
A kakvim se osobama zelite okruziti?
Evo,odlucila sam se i ja ponovo pokrenuti blog ali ne onaj stari nego novi. Krecem ispocetka,polako i sa puno vise zivaca i novih saznanja o zivotu 
.
Oni koji su citali ovaj blog => moj blog vjerovatno me znaju a znaju da je i tamo bilo mojih pjesama kojih ce na ovom blogu biti manje. Odlucila sam ovdje voditi svoj dnevnik u kojem cu sa vama podijeliti svoje probleme,razmisljanja,teorije,srecu i tugu. Nadam se da ce biti i dobrih savjeta i da cu opet imati vjerne citatelje.
Posto je ovo prvi post,mislim da bi bilo dobro da se malo i predstavim za one koji me ne znaju..
Dakle,rodjena sam i zivim u Puli,malom gradicu na moru. U jednu ruku sam sretna sto sam tu jer nema jako puno stanovnika,a u drugu je to opet bed jer te svi znaju i ne mozes se nikako sakriti od pogleda kada trebas privatnost.
Mogu reci da sam imala poprlicno sretno (rano) djetinjstvo,iako sam jedinica pa mi je uvijek falio neki brat ili sestra,ali nisam razmazena. Kako sam se razvijala i odrastala tako sam pocela slusati metal i rock muziku i zbog nje sam vecinom bila diskriminirana. Uvijek bi me gledali ispod oka i dobacivali komentare sto me nekad jako opterecivalo,ali danas mi to nije ni na kraj pameti. Svoj sam covjek i nije me briga za tudja misljenja,ja nikoga ne diram pa ne ocekujem da ni mene drugi diraju.
Sada sam u srednjoj skoli,trogodisnjoj,uskoro imam maturu pa sam malo u frci. Treba puno uciti a i odabrati sta obuci za maturalnu koja se blizi sve brze. Tako da cu vas prvo vrijeme mozda malo time opterecivati,morat cete mi pomagati savjetima 
.
Moji hobiji i velike ljubavi su muzika i gitara. Zivim u svom svijetu iz kojeg rijetko kada izlazim (a to je kada sam primorana) . Ako netko trazi gitaristicu,sa strane ima moju mail adresu pa nek se javi za neku svirku
..mislila sam i vise pisati,ali umorna sam i bolesna pa se povlacim u svoje odaje..
pozdrav (ako itko naleti..)
